Kad sam se vratio s godišnjeg, jedna od prvih stvari koje sam napravio nije bila da otvorim sve mailove redom, nego da pokušam shvatiti što se stvarno događalo dok me nije bilo. Što je riješeno bez mene? Što je čekalo? Gdje su ljudi sami donijeli odluku, a gdje su stali jer nisu bili sigurni smiju li? Takve stvari puno kažu o timu.
Godišnji brzo pokaže gdje je stvarna odgovornost
Dok si svaki dan prisutan, lako je imati osjećaj da tim funkcionira samostalno. Ljudi pitaju, ti odgovoriš, nešto potvrdiš, nešto usmjeriš i sve ide dalje. Tek kad te nema, vidi se koliko je toga zapravo bilo vezano uz tebe.
Ako ljudi znaju što im je odgovornost, znaju donijeti odluku i znaju kada nešto stvarno treba eskalirati, posao ide dalje. Ako sve čeka povratak voditelja, onda možda problem nije u ljudima nego u načinu na koji je sustav postavljen.
Nekad nije problem što ljudi ne znaju, nego što nisu sigurni smiju li
To mi je jedna od zanimljivijih stvari kod vođenja. Možeš imati ljude koji znaju što treba napraviti, ali su navikli tražiti potvrdu. Ne zato što nisu sposobni, nego zato što su kroz vrijeme naučili da je sigurnije pitati.
I onda godišnji ogoli upravo to. Neke stvari ne čekaju zato što su komplicirane, nego zato što nitko ne želi biti osoba koja je donijela odluku bez voditelja.
Ono što te čeka po povratku dosta govori
Ako te nakon godišnjeg dočeka petnaest sitnica koje su svi uredno spremili za tvoj prvi dan, to nije baš znak da je sve funkcioniralo. S druge strane, ako se vratiš i shvatiš da su ljudi većinu stvari riješili, neke odluke donijeli bez tebe i da se posao nije raspao, onda si možda napravio nešto dobro prije nego što si otišao.
Ne zato što si nebitan, nego zato što nisi jedina osoba kroz koju sve mora proći.
Dobar tim nije onaj koji ne treba voditelja
Naravno da voditelj treba postojati. Treba postaviti smjer, donositi neke odluke, preuzimati odgovornost i biti podrška ljudima. Ali po meni postoji velika razlika između toga da tim ima voditelja i toga da tim bez voditelja ne može napraviti gotovo ništa.
Ako sve mora čekati mene, onda nisam izgradio dovoljno dobar sustav.
Meni je to jedan od boljih testova
Ne gledam godišnji kao nekakav službeni test tima. Ali nakon povratka često dobiješ dosta iskrenu sliku. Vidiš gdje ljudi imaju samopouzdanja, gdje im treba više prostora, gdje su procesi jasni i gdje još uvijek postoji prevelika ovisnost o jednoj osobi.
I to je korisnije od dosta teorije o delegiranju.
Ako se vratim s godišnjeg i shvatim da je sve funkcioniralo bez mene, ne osjećam se manje potrebnim. Upravo suprotno.